Sve dok um nije u stanju da spontano održava svoju suštinsku prirodu, koja je svest blaženstva, sve dotle objekti koje opaža ostavljaju duboke utiske u njemu i to se naziva okovi uma. Um gubi svest blaženstva, a stiče radost odraza sveta, relativnu radost.
…
Ono što je potrebno je blaženstvo transcendentalne meditacije, radost, srećno raspoloženje.
…
Redovnim smenjivanjem meditacije i aktivnosti postiže se stanje u kome um ne gubi uticaj odmornosti, blaženstva čak i u najdinamičnijoj aktivnosti.